Obrazovni sistem u Sokocu, tradicija duga 150 godina...
Kako je sve počelo...iz starih knjiga...
Pred kraj turske uprave u Bosni i Hercegovini Sokolac je pripadao Rogatičkom srezu. U to vrijeme, u sklopu sveopštih reformi Otomanske imperije počelo je podizanje škola po bosanskim kadilucima pa je u sklopu te akcije otvorena škola i na Sokocu. Prema jednom podatku škola je osnovana 1871, a prema drugom 1874 godine. Prvi učitelj bio je Milovan Crnogorac.
Originalni dokument o osnivanju škole, do Prvog svjetskog rata, nalazio se kod Sime Begovića, popa sa Pala, koji je bio jedan od učenika ove škole. Nažalost, dokument je u ratnom vihoru izgubljen. Po njegovom sjećanju koje je zabilježio Risto Susljić, u tom dokumentu je otprilike pisalo sledeće: "Mi kmetovi sa Glasinca u ime Boga i živonačalne Trojice i svete Bogorodice osnovasmo 1874 godine srpsku školu na Sokocu i pogodismo učitelja Milovana Crnogorca za 300 groša tvrdijeh para na godinu i povrh toga: 12 junjaga vune, 5 junjaga masla, 10 junjaga kajmaka, 50 oka sira i 200 oka ječemena mliva."
Ilija Grbić takođe je ovako zabilježio sadržaj-prepis tog dokumenta: "U ime Svete Trojice i Matere Bogorodice, mi kmetovi sela Glasinca sastadosmo se u Sokocu na Gracu i osnovasmo školu. Za učitelja postavismo Milovana Crnogorca i odredismo mu platu od 300 groša tvrdije para godišnje, dva tovara ječmena mliva, 10 oka kajmaka, 10 junjaga vuine, 5 junjaga masla i da ga drvarimo."
Crnogorac se kratko zadržao na Sokocu. Poslije njega za učitelja je došao Risto Čajkanović*, zatim Risto Radić, koji je od školskih kvalifikacija imao dva razreda gimnazije. Kao prvi školovani učitelj došao je iz prijeka neki Barbulović.
U početku škola je imala tri razreda. Kasnije je otvoren i četvrti. Svi učenici učili su u jednoj učionici sjedeći prekrštenih nogu na podu. U prvo vrijeme od knjiga su imali samo bukvare. Te bukvare svake godine donosio je iz Užica, u vreći, Mićo Kovačević, seljak iz Sokoca koji se bavio švercom rakije pa je uzgred švercovao i bukvare. Nastava se svodila na čitanje pisanje i računanje. Učitelj je vršio ispitivanje na zanimljiv način. Na jednom parčetu papira izbušio bi rupu. Kroz nju je učenik gledao jednim okom na slova u bukvaru i čitao ona koja mu učitelj pokazuje. Tom prilikom nastalo bi nagađanje. Ako učenik ni treći put ne bi pogodio koje je slovo, slijedio je pljusak batina po glavi.
Poslije škole na Sokocu ubrzo su se počele otvarati škole i u susjednim selima. To su bile neke vrste filijalnih škola. U njima su bili učitelji koji su sa odličnim uspjehom završili školu na Sokocu. Te su škole radile od Mitrovdana do Spasovdana. Nisu se dugo održale. Poslije izvjesnog vremena obustavile su rad po naređenju austrougarskih vlasti.
Po pričanju pomenutog Sime Begovića, nastava u tim školama bila je vrlo primitivna. Učitelj je stanovao u istoj sobi koja je služila i za učionicu. Nastavu je održavao sjedeći na krevetu, bos, prekrštenih nogu. Pored njega stajala su tri štapa. Najkraćim je dovodio u red učenike iz prve klupe, srednjim one u sredini, a najdužim je tukao one u zadnjim klupama i to sve ne dižući se s mjesta. Ovo podsjeća na nastavu u muslimanskim sibjan mektebama.
Učitelja su plaćali seljaci u naturi. Bogatiji su davali kozu i jare, siromašniji samo jare, a najsiromašniji kokoš.
preneseno iz teksta: Školstvo u Istočnoj Bosni pred kraj Turske vladavine
*Risto Čajkanović (1850-1900) je bio stipendista sarajevske Pravoslavne opštine. Školovao se u Rusiji za učitelja i sveštenika. Nakon završetka školovanja bio je drugi po redu učitelj u tek osnovanoj osnovnoj školi na Gradcu u Sokocu. (Škola je otvorena 1871 ili 1874 godine a prvi učitelj je bio Milovan Crnogorac.) Imao je slikarskog dara pa se bavio i slikarstvom slikajući ikone na dasci i platnu i ikonostase. Škola je prvobitno bila smještena u privatnoj kući, nakon toga u parohijskom domu i konačno u namjenski napravljenoj zgradi osnovne škole na Gradcu koja je srušena početkom XXI vijeka. Skupljao je narodne umotvorine, stare narodne pjesme i pripovjetke i u Glasniku Zemaljskog muzeja i Bosanskoj vili redovno objavljivao članke vezane za Glasinac i glasinčane. Ostalo je zabilježeno da su u drugoj polovini XIX vijeka Risto Čajkanović i Lekso Tomašević bili jedina dvojica školovanih slikara u Bosni i Hercegovini.
