TRAGOM JEDNE FOTOGRAFIJE:
UNUK PREPOZNAO DEDU
Milivoje Janković prepoznao je svog dedu Milivoja Jankovića iz Gazivoda, u trećem redu odozdo, četvrti sa lijeve strane.
DODATAK
U međuvremenu smo saznali da je vojnik u prvom redu, sjedi, treći s lijeva, Trifko Čizmić iz Neorića.
ISPRAVKA...
Naknadno smo ustanovili da se grupa Glasinčana sa ove fotografije ukrcala na brod za Grčku u Vladivostoku, gradu i luci na Pacifiku, na krajnjem istoku Sibira i Rusije, a ne u Arhangelsku. Fotografija je nastala negdje na putu od Odese do Vladivostoka. Prije rata u Ukrajini putovanje modernom trans-sibirskom željeznicom od Odese do Vladivostoka, dugo preko 8000 km, trajalo je sedam dana.
Odlukom Berlinskog kongresa 1878 godine Bosna i Hercegovina je postala dio Austrougarske monarhije. Tri godine nakon Aneksije, 4. novembra 1881. godine, donesen je takozvani Vojni zakon po kojem su svi stanovnici Bosne i Hercegovine sa navršenih 20 godina bili obavezni da služe vojni rok u Austrougarskoj vojsci. Na početku I sv. rata i oni koji su već služili vojni rok i oni koji su mobilizirani za rat su se našli u situaciji da ratuju protiv Srbije, što je po prirodi stvari natjeralo Austougarsku vojnu komandu da vojnike sa naših prostora šalje uglavnom na front protiv Italije i Rusije. I pored toga što su napuštanje austrougarske vojske, predaja i dezertiranje automatski značili smrtnu kaznu i teške represalije nad porodicama, veliki broj austrougarskih vojnika sa naših prostora odbio je da ratuje i protiv Italije i protiv Rusije. Nakon predaje ili prebjega na suprotnu stranu smještani su u zarobljeničke logore gdje je vrlo brzo došlo do osnivanja dobrovoljačkih jedinica sa idejom da se nekako prebace na Balkansko ratište kako bi pomogli ratnim naporima Srbije. U septembru 1916 godine Prva Srpska dobrovoljačka divizija formirana u Rusiji brojala je 18510 vojnika dobrovoljaca sa prostora Jugoslavije i manji broj iz Češke, Slovačke, Galicije i Rusije. Nakon otvaranja Solunskog fronta cilj je bio odlazak u Grčku i priključivanje Srpskoj vojsci. Obzirom na situaciju na Balkanskom ratištu u to vrijeme, jedina moguća ruta za odlazak u Grčku bila je morskim putem i zaobilaženje čitavog Evropskog kontinenta. Putovali su vozom do Arhangelska, luke na Bijelom moru, na sjeveru Rusije, a onda brodom okolo kontinenta, do Krfa i Soluna. Po nekim saznanjima putovanje je trajalo oko tri mjeseca.
Fotografija prikazuje skupinu Solunskih dobrovoljaca za koje se pretpostavlja da su većinom bili porijeklom sa Glasinca i okoline na putu od Odese do Arhangelska. Za sada se pouzdano zna da je druga osoba s lijeva, u drugom redu, u oficirskoj uniformi, Mihajlo Mile Đerić iz Madžara u Sokolovićima.
Po nekim pretpostavkama, od četvorice koji sjede u prvom redu, prvi sa lijeve strane je Manojle Đurović iz Sokolovića, a do njega je Jovo Zeković iz Bjelosavljevića. Za ostale vojnike na ovoj fotografiji nema čak ni pretpostavki ko je ko....za sada....
Comments