Ledenice.
Opis jedne pećine na Glasincu.
Putujući ovoga ljeta na Glasinac, došao sam u lijepo selo Barnik, koje pripada rogatičkom kotaru, a četiri je sata udaljeno od Rogatice. Barnik sa svojom okolicom nalazi se u vrlo lijepom predjelu; u njemu stanuje srpsko-prav. sveštenik, a u okolici njegovoj nalazi se načelnik i knez. Ovo selo dosta je slično Zagorju, koje pripada Fočanskom kotaru, jer su i jedno i drugo planinska mjesta. Baveći se nekoliko dana u Barniku, vidio sam blizu njega neku zanimljivu pećinu. Ona se nalazi u planini Devetaku, koja je ½ sata udaljena od pomenutog sela, a zove se Ledenica, valjda zbog toga, što u njoj ima leda i za vrijeme najvećih vrućina.
Ledenica je dosta velika, vrlo duboka i prilično široka; okolo nje obraslo je veliko drveće, a najviše: omore i jele; otvor na Ledenici također je šumom obrastao i zaklonjen, pa se ne može viđeti ni iz bliza, nego kad se dođe do Ledenice, vidi se velika provalija. Donja strana Ledenice spušta se u zemlju vertikalno, a gornja silazi od brda sve postepeno, tako, da se dosta lako može sići na dno Ledenice; lijeva pak i desna strana spuštaju se dosta strmo.
Dakle samo s gornje strane može se ući u pećinu, jer su druge vrlo strmenite, pored toga veliki je krš i kamenje, preko koga nije moguće preći i sići na dno pećine (Ledenice). Kad se pođe s gornje strane u Ledenicu, odmah se vidi mala putanja, koju su ljudi idući u Ledenicu napravili; no veliki je krš i s gornje strane, ali se po kamenju nasulo nešto zemlje, te olakšava silazak u unutrašnjost. Okolo male putanje popadalo je mnogo drveće, navaljalo so mnogo kamenje, ali pri svemu tome može so sići na dno Ledenice. Stijene od donje strane pećine bivaju sve uže, te se baš pod donjom stranom pećine stvorila prava Ledenica. Što se čovjek sve dalje u dubinu spušta, to mu se čine haljine na prsima i na leđima sve tanje; siđeš li na dno Ledenice, zubi ti počnu po koji put cvokotati jedan o drugi, a koža se ježiti i drhtati, uši se i lice crveniti, čisto te sjeća na one zimske hladne dane ! —
Kako je na dnu Ledenice toplota ispod nule, čovjek bi se mogao vrlo lahko razhladiti, kad bi znojavan i ugrijan u Ledenicu sišao; i kako opet neprestano iz gornje stijene, koja se nad dnom Ledenice nalazi, kaplje voda, a hladnoća je velika, po sebi se razumije, da se tu voda mrzne i da uvijek ima leda u Ledenici. Cio donji kraj Ledenice pokriven je ledom, veliko kamenje obliveno je i zaglađeno je tako, da se mora zasijecati, pa onda prelaziti od jednog kraja do drugog. Ako ko hoće, da dobije leda, treba da ponese sjekiru, ili koje drugo oruđe, kojim može nasjeći koliko mu je potrebno i koliko ga može ponijeti; jer je led izravnio svu donju površinu, a rijetko se dogodi, da ga možeš naći gdje visi kao svijeća o stijeni, kao što se to zimi na nekim mjestima nalazi. Ako poneseš koju bocu piva i metneš u Ledenicu, ono će ti se u za nekoliko minuta tako razhladiti, da ti nije moguće ni malu čašu na jedan put ispiti; ako se nak nasiječe leda i donese kući, može se u njemu svako pivo po volji razhladiti. Kad se led stopi u vodu, onda je ta voda tako hladna, da nema izvora, pa ni voda iz najvećih planina, koje bi se mogle sa vodom iz Ledenice izjednačiti.
Koliko god danas nasiječeš leda, toliko ćeš ga sjutra smrznuta u Ledenici naći, (t. j. ono što si danas odsejko sjutra će se opet slediti) neprestano kaplje voda i padajući na kamenje u veliku hladnoću odmah se pretvara u led. U jednom kraju Ledenice stajaše lokva vode, koja toliko studena bijaše, da ne mogoh ni dva minuta držati ruku u njoj. Najviše leda nalazi se za vrijeme najvećih vrućina, t. j. u mjesecima: junu, julu i avgustu, u septembru vrlo malo , a u ostalijem mjesecima nema ga ni malo! —
Za vrijeme ljeta dolaze u Ledenicu ljudi iz obližnjih sela, pa i po čitave dane provode u njoj i okolo nje. Isto tako čobani se više puta bave u Ledenici, odakle noso led, tope ga i piju, kako u Devetaku za vrijeme suše nema dovoljno vode. Zimi je u Ledenici tolika toplota, da bi čitava porodica mogla tu zimovati, bez da vatru loži i da se grije. Mislim da po koji put zimuje u Ledenici koja životinja: međed, jazavac, ili koja druga, koja zimu najviše u spavanju probavi.
Kad se od donje strane, ili bolje reći sa dna Ledenice gore pogleda malo na desno, vidi se u stijeni neka dosta velika rupa, koja izgleda kao kakva vrata. Okolni narod priča, da se kroz onu rupu ulazi u šupalj prostor, koji je nalik na sobu. Kako se teško popeti do otvora u stijeni, jer je visok, i kako se unutra ne vidi bez svjetilnika, nijesam mogao ići u onu sobu; nego nek se potrudi ko drugi ako se dogodi, da do Ledenice dođe — te neka i sobu razgleda, pa izvijesti i nas što o njoj ! — Narod priča, da je u toj pećini (Ledenici) „vo vremja ono" za otmanske vlade zimske dane probavljao nekakav junak, koji nije smio obitavati nigdje po selima i varošima. Na dnu Ledenice nalazi se opet otvor, a od ovoga mala rupa u stijeni; no prilika je, da za tijem otvorom nema velike šupljine. Da je Ledenica pobliže varoši, mogla bi nekim ljudima koristiti, jer bi mogli sjeći led i prodavati ga za hlađenje piva, mjesto što kopaju duboke rupe u zemlji i ostavljaju zimi led. Kako se Ledenica iz daleka ne može viđeti, sve dok se do nje ne dođe, to i nije čudo, što po koji okolni seljak priča, da su mu se krava ili vo, ili oboje slomili niz krš i pali u Ledenicu, jer kad obad potutnja goveda, ili kad za kravom idu volovi, dođu do Ledenice i omaknu se u nju.
Okolni seljaci pričaju, da blizu ove Ledenice ima druga, koja je jako duboka, zbog čega ne može u nju niko uljeći, a zovu je — Duboka Ledenica. —
Autor: autor nije naveden
BOSANSKA VILA
28. 02. 1890
