Jedini pravi i iskonski starosjedilac našeg mjesta je plemenita, aristokratska i otmena ptica grabljivica, soko, lat. Falco. Sokolac je dobio ime po vrelu, a vrelo po sokolovima. Opjevan u pjesmama i zabilježen u glasinačkim legendama, i danas se može vidjeti u Glasinačkom polju, u Luburić polju i u Sokolovićima na Crvenki gdje živi nekoliko familija sokolova. Hrani se drugim pticama, glodarima i gmizavcima a omiljena mu je poslastica golub. Ne migrira i živi na relativno malom prostoru. Zanimljivo je da je to monogamska ptica jer ne mjenja partnera i cijeli vijek provede sa jednom partnericom. Ženka je za jednu trećinu veća od mužjaka. Mladi soko do godinu dana starosti je tamno braon boje i vrlo je sličan jastrebu. Nakon toga perje počinje mijenjati boju i postaje svijetlo braon sa sivo-smeđjim šarama.
To je jedna od najrasprostranjenijih ptica grabljivica i živi na svim kontinentima, u gotovo svim klimatskim uslovima, na različitim nadmorskim visinama, od arktičkih tundri do tropskih prašuma, osim na Sjevernom i Južnom polu i ekstremno visokim planinama. Vrlo se lako adaptira i na život u gradu pa nije rijetkost ga sresti u megapolisima. Često ga koriste za kontrolu populacije golubova, vrana i drugih ptica u blizini aerodroma. Moguće ga je pripitomiti i naučiti da lovi za čovjeka. Sokolarstvo, odnosno, lov sokolovima, bila je milenijumska tradicija stanovnika Glasinca i sokolarstvo se ovde održalo sve do početka II svjetskog rata.
Raspon krila mu je oko 1m. Sivi soko (lat. Falco peregrinus) pripada porodici falkonida i ubjedljivo je najbrži živi stvor na svijetu. Do sada je ustanovljeno da postoji 17 podvrsta sivog sokola koje se razlikuju uglavnom po veličini i boji perja koja se kreće od svijetlo braon do tamno sive. Naučnim mjerenjima je dokazano da prilikom lova, kada sa većih visina pikira na plijen, dostiže brzinu od 390 km/h. Njemački i američki naučnici koji su proučavali anatomiju sivog sokola ustanovili su da je njegova aerodinamika tijela takva da bi na manjim visinama mogao da postigne brzinu od 450 km/h. Sa druge strane, procjenjeno je da bi na većim visinama, zahvaljujući anatomskim i aerodinamičnim performansama tijela, krila i perja mogao da prilikom obrušavanja dostigne brzinu od nevjerovatnih 625 km/h. Za poređenje, moderni putnički avioni slijeću i polijeću brzinom od, u prosjeku, 250km na sat, a prosječna brzina na velikim visinama je oko 750km/h. Helikopteri krstare brzinom od oko 250 km na sat, dok manji putnički avioni sa jednim motorom i sa 4-6 sjedišta lete prosječnom brzinom od oko 200 km na sat. Prilikom lova sivi soko se penje na visinu i do tri kilometra i onda se obrušava na plijen. Nakon leta od približno 1,2km dostiže maksimalnu brzinu. Živi u prosjeku između 15 i 20 godina.
nastaviće se...
Comments